OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Budućnost rukometa - drugi dio

19.08.2016.

Autor: Lino Červar

...

- U rukometu postoje dva osnovna uvjeta: pozicija i tranzicija. 

Pozicija podrazumijeva položaj u igri prilikom napada i odbrane (6:6); dok se tranzicija odnosi na pozicije brzog centra, protunapada, polunapada, produženog napada i povratka na odbranu.

U današnje vrijeme, možemo navesti dva sustava igre u rukometu: tj. dva različita pristupa strategiji igre, što se naravno odnosi na strukturu tima, tehničku i taktičku spremnost i čist potencijal igrača. Dobar sustav zapravo predstavlja kontinuiranu manifestaciju organizacije igre kao indikatora sportske pripremljenosti.

Naravno, sam sustav igre posjeduje vlastiti koncept i stil - svoju strategiju i taktiku. Sustav igre određuje osnovnu aktivnost igrača u odbrani, napadu i tranziciji.

Jedan od sustava potiče iz kontrolirane igre s maksimalnom taktičkom disciplinom, a to nosi sa sobom slabiji tempo i rizik.

U drugom sustavu prevladava kontinuirana igra, ili stalna igra, koja ima tendenciju za konstantnim pojačanjem igre i održavanjem jakog tempa s brzom promjenom iz odbrane u napad, brzim tranzicijama i obrnuto. 

Kako god se sagleda igra, od izuzetnog je značaja stvoriti bistre igrače koji brzo razmišljaju i donose zaključke.

Brzo uviđanje i rješavanje problema. Svaki sustav pruža dovoljno slobode igraču da izrazi vlastitu kreativnost i originalnost. 

Formula uspjeha rukometa budućnosti jeste: Tehnika intenzitet = uspjeh

Tehnika i taktika moraju se uvježbavati istovremeno. Tek kada igrač savlada taktiku može postati pravi igrač. Međutim, mora se imati u vidu da bez dobre tehnike, niti jedna taktička ideja ne može se sprovesti u djelo.

Svakako se ne smije zaboraviti da je taktika jednokratna, dok je tehnika doživotna.

Igrač nauči taktiku kada se stalno pita: „Što je slijedeći korak mog protivnika?” Zatim, „Kako mu mogu uzvratiti nečim što ne očekuje?” Rukometaš budućnosti vidi daleko. On zna pročitati protivnika, te mu stoga može omesti, odložiti ili spriječiti odluku.

U budućnosti model prvoklasnog igrača imat će sve manje i manje tolerancije za taktičke pogreške u igri koje prvenstveno proizilaze iz pamćenja jer igrač nije prepoznao situaciju u igri. Ova vještina svladava se kroz situacijsku metodu učenja.

Daljnja analiza grešaka dijeli se u dva pravca:

1. Igrač objektivno i u stvarnosti ne shvaća situaciju igre, što znači da će ili rano ili pogrešno reagirati.

2. Igrač ne mijenja prvobitnu odluku i rješenje iako se igra preokrenula.

U budućnosti, prevladat će dinamična igra, brzina pokreta igrača i složena promjena pozicije igrača. Više nećemo imati stručnjake u napadu i odbrani, već sveobuhvatne, univerzalne igrače.

Naravno, ovo će zahtjevati brzinu taktičkog odgovora što predstavlja najveći i najteži izazov, kao i konačni cilj svakog vrhunskog trenera, kako u odbrani tako i u napadu. Kako bi se ovo postiglo, mnogi detalji se moraju usavršiti, pogotovo u polju kognitivnih sposobnosti poput:

- predviđanja

- uviđanja

- razrade

- donošenja odluka

Stoga, brzina taktičkog odgovora u 70% slučajeva ovisi od kognitivnih i mentalnih sposobnosti, a u 30% slučajeva od motoričkih sposobnosti.

U budućnosti, naši igrači će morati biti proaktivni, što znači da će morati preuzimati inicijativu i odgovornost za organizaciju, i neće dopustiti da ih vodi ponašanje drugih. Naime, morat će naučiti reagirati i morat će dozvoliti protivniku da prikaže nadmoć nad njima.

Ovo je model rukometaša budućnosti. Poseban naglasak mora se staviti na četiri aspekta igre, a to su:

1. Bit taktike jeste pokret bez lopte, impuls, primanje lopte, kao i pokret s loptom i na udaljenosti od nje.

2. Taktička opcija je mogućnost uporabe prostora na horizontalnom, vertikalnom i polu-kružnom nivou.

3. Učenje igrača da napadaju prazne prostore.

4. Tajming kao proces rješavanja situacija u igri na vrijeme (situacijska okretnost).

Važno je znati da su mnogi igrači prestali s napretkom jer su u određenom trenutku odlučili pridati prevelik fokus na improvizaciju i prestali su s razvojem vlastitih TE-TA elemanata.

Također je bitno znati da će se u budućnosti mnoge nove metode razvoja TE-TA sposobnosti i vještine igrača morati primijeniti s ciljem da se:

- TE-TA znanje u igri, brzina, vještine i stvaranje navika uvjetuju nivoom razvoja koordinacije, te brojem i kvalitetom ponavljanja zadataka u igri. Također, pripravnost i fokus igrača, kao i opseg I zadržavanje pažnje i koncentracije trebali bi se razvijati na redovitoj bazi.

- motivacija igrača usmjeri na svjesno učenje (učenje s razumijevanjem), a ne na učenje napamet. Kada, zbog čega, gdje i kako primjeniti TE-TA znanje moralo bi postati svakodnevna navika.

- uvježba brzina reakcije tijekom igre jer se na ovaj način igra pojedinca i samog tima ubrzava.

- automatiziraju TE-TA vještine zato što visoko razvijeni motorički programi doprinose kognitivnim mogućnostima.

- veći fokus usmjeri na mlađe igrače u seniorskim ekipama jer baš oni mogu postati osobe koje će donijeti inovaciju u igri. (Koeln 2015 - Final Four: 60% igrača su bili starosti između 30 i 35 godina, 20% između 35 i 40 godina, dok je 20% igrača bilo starosti do 30 godina. Ovdje se lako može vidjeti kako su treneri izgubili hrabrost i postali taoci starijih igrača.)

- smanji prenaglašen rad na tjelesnoj (fizičkoj) pripremi, čime se gubi TE-TA pismenost igrača. Na ovaj način stvaraju se igrači koji, po pitanju znanja u igri i sposobnosti, nemaju dovoljno obrazovanja i treninga. Primjerice, brzo trče, ali time pati njihova igra. Učinak tijekom igre ne može se izmjeriti samo štopericom ili metrima i kilogramima; on prvenstveno ovisi o TE-TA sposobnosti igrača...

 

Treći dio kolumne Budućnost rukometa pročitajte 26. kolovoza...

foto: pol2016.ehf-euro.com

OGLAS