OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Budućnost rukometa - prvi dio

12.08.2016.

Autor: Lino Červar

 

- Biti u sportu znači raditi na osobnom poboljšanju i unapređenju; ali baviti se sportom u sinergiji s drugima je konačni cilj rukometa kao kolektivne igre.

Po meni je sport, a samim tim i rukomet, izazov kojim me protivnik tjera do savršenstva, različitosti, kreativnosti i inovacije.

Kreativnost označava uočavanje problema u igri i jedinstveno rješenje istih. Samo ono što je novo može biti i kreativno. Ovaj način razmišljanja se mora primijeniti prilikom planiranja budućeg razvoja rukometa.

Ne postoji kreativnost bez znanja koje počinje radoznalošću.

Radoznalost je sila koja pokreće svakog trenera. Uvijek se treba tražiti gledište s kog je pogled jasniji; a radoznalost predstavlja želju za učenjem i znanjem.

Kako bi se postigao napredak i kako bismo stvorili buduće kvalitetne i kreativne rukometaše, moramo promijeniti tehnologiju, odnosno pristup u metodici i didaktici koje ćemo primijeniti u svakodnevnim treninzima. I to su upravo te promjene.

Nažalost, sprovesti ove promjene u radu je uvijek zahtjevno jer se javlja veliki otpor, i to ne samo u stvaranju modela rukometa budućnosti, već i u svemu što je povezano s razvojem rukometa kao sporta. Recimo izmjene trenutnih pravila u rukometu koja dozvoljavaju osobne procjene sudaca što doprinosi velikoj nepravdi i manipulaciji. Etika sporta zasnovana je na principu da bolji pobjeđuje, a ne bogatiji, privilegirani ili oni s dobrom „potporom”.

Jako je bitno promjeniti tehnologije treniranja jer dijagnosticiranje tijekom igre mora biti usklađeno s onime što se radi za vrijeme treninga.

Prisjetimo se izjave poznatog znanstvenika Alberta Einsteina koji je rekao da bi bilo suludo očekivati bolje rezultate ukoliko se nikad ništa ne mijenja.

Samo se promjenama može postići napredak, kao što je navika neprijatelj učenja. Sport je dio života s konkretnim istinama i činjenicama, a to su zapravo rezultati.

Rukomet je igra s mnogo igrača u stalnom pokretu i konfliktima na osobnom, grupnom i kolektivnom nivou, te je ovo zaista teško analizirati.

Nažalost, rukomet je u današnje vrijeme jedan od sportova s najmanjim brojem znanstvenih studija i dokaza o učinkovitosti različitih metoda treninga i podučavanja. Da bi se poboljšala kako fizička, tako i TE-TA metodologija usvajanja, moraju se proširiti i ova područja istraživanja.

Razvoj igrača podrazumijeva i poboljšanje same osobe, tj. izmjenu funkcionalno-motoričkih sposobnosti, kognitivnih, konativnih i morfobioloških karakteristika (tjelesne građe, odnosno cjelokupnog potencijala).

Kako bi se stvorio ili predstavio atraktivni rukomet budućnosti, kao prvo mora postojati čvrsta profesionalna osnova; počevši od učitelja i trenera, pa sve do stučnog osoblja svih profila koji se koriste u rukometu.

Oni su stručnjaci u svom znanstvenom polju. Stoga ne smijemo zaboraviti da iako rukomet nije znanost, znanost i dalje može pomoći rukometu.

Teško je zamisliti rukomet budućnosti bez trenera-igrača i trenera-učitelja koji bi radio s djecom uzrasta od pet ili šest godina, pa do puberteta. Između ove dvije kategorije mora se napraviti uočljiva razlika.

Posebno ističem značaj trenera-igrača koji pomaže djeci da nauče vještinu rukometa, i koji im pomaže da shvate rukomet kao cjelinu, ali opet koji se brine za njihovo pravilno odrastanje. Ono što predstavlja težak problem u informaciji i komunikaciji je ovo motoričko znanje i proces prijenosa vještina kroz metodičko-didaktičke radnje koje pokušavaju dati odgovor na pitanja "kako", "što" i "zbog čega".

Naravno, rukomet budućnosti će s punim pravom reafirmirati trenera kao instituciju, kao i njegov autoritet.

Budućnost rukometa će zahtjevati od igrača da razmišlja, trenira i intenzivno igra, da bude kreativan i inovativan kao i trener. Sama inovacija stvara se kroz jedinstvene ideje.

Sa stajališta strukture pokreta (tehnike "zašto") i strukture situacije za vrijeme igre (taktike "zbog čega") rukomet predstavlja jednu od najsloženijih kolektivnih igara kojom prevladava brza transformacija iz jedne radnje u drugu.

Kako bi se prikazao razvoj budućnosti rukometa, bitno je odrediti paremetre situacijske učinkovitosti svakog igrača u takmičarskim uvjetima samog sporta, ali također i u sinergiji s ostalim suigračima. Statistički podaci s bitnijih događaja ne idu u prilog ovome...

 

Drugi dio kolumne Budućnost rukometa pročitajte 19. kolovoza...

foto: pol2016.ehf-euro.com

OGLAS