OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Budućnost rukometa - treći dio

26.08.2016.

Autor: Lino Červar

- U budućnosti, selekcija igrača koja će biti nemilosrdna, bit će od nevjerojatnog značaja. Selekcija predstavlja jedan kreativan zadatak za trenera i zahtjeva njegovo profesionalno znanje i iskustvo. Takva selekcija neizbježno podrazumijeva i eliminaciju mnogih talentiranih igrača koji su orijentirani prema rukometu, ali nemaju kvalitete koje zahtjeva timski rad.

U budućnosti, timsko učenje bit će isto tako važno jer su timovi, a ne pojedinci, osnovne jedinice učenja u svakoj modernoj organizaciji. XXI stoljeće bit će svakako najviše obilježeno nadmetanjem u znanju, kreativnosti, inovaciji i mogućnošću da se razmišlja. Jedino će primjena novih kreativnih metoda i razmišljanja doprinijeti napretku i rezultatima.

Recimo, proces treniranja djece do 10 godina starosti upotrebljava metode učenja poput igrališta i radionica u kojime se djeca igraju kako bi naučila. Uz manje od 20 sati tjedno tijekom 10 godina ne može se stvoriti prvoklasni igrač. Bez dodatnih treninga osoba ne može sakupiti 20 sati treninga tjedno. 

Talentirani treneri-vođe uvijek traže dobre ljude. Mnogi treneri nisu imali onoliko uspjeha u karijeri koliko zaslužuju svojim radom i znanjem, jednostavno jer nisu izvršili dobru selekciju. 

Bitno je uočiti jednog super talentiranog igrača među njih 10 i investirati u njega, što zapravo i predstavlja kvalitetnu selekciju. Međutim, mnogi primjećuju samo one koji nemaju svijetlu budućnost pred sobom. A upravo ovdje leži razlika. Ipak, koliko god kvalitetan bio metodički i didaktički sistem treninga, čak i ukoliko je najbolji, neće imati učinka ukoliko se primjenjuje na lošeg rukometaša. 

Tehnika je zaista važna za razvoj igre u rukometu. Problem s tehnikom je kako izvjesti strukturu pokreta na ispravan biomehanički način koji omogućava da se u potpunosti izrazi funkcionalni i motorički potencijal. Tehnika se mora uvježbavati do savršenstva, primjerice: određivanje razmjera snage i brzine prilikom udarca.

Osnovni elementi učinkovite tehnike jesu koordinacija, brzina reakcije, mogućnost brze promjene pravca pokreta i održavanje tijela u savršenoj dinamičkoj ravnoteži. Ova biomehanika pokreta, odnosno pokretanja cijelog tijela ili pojedinačnih dijelova mora se stalno ponavljati, poboljšavati i usavršavati s ciljem postizanja još učinkovitijeg pokreta u prostoru ili snalaženja s loptom.

Budući moto rukometa je: brže, jače, dalje, s više tehnike. Nivo vještine zapravo predstavlja nivo kvalitete tehnike. Drugim riječima, kako izvesti pokret na najbolji mogući način; racionalno, harmonično i uravnoteženo. 

Nivo znanja mjeri se kvalitetom taktičkog ponašanja kada igrač prepozna problem i uvidi što mora učiniti. Taktika je borba za prednost. Stoga, rukomet u suštini predstavlja igru uma.

U budućnosti prilikom odbrane neće postojati gruba igra. Pored lateralne brzine, od igrača će se tražiti da ograniče prostor i vrijeme protivnika kako po širini, tako i po dubini. Ovo će, naravno, biti moguće samo uz naslućivanje i čitanje individualnih i kolektivnih namjera protivnika. Odbrana će se sve više igrati po sloganu „mnogo pasa (igrača) i jedan mrtav zec (lopta)”.

Stoga, razumijevanje odbrane koje će preovladavat bit će da se pažnja mora usmjeriti na loptu i da tamo gdje je lopta, uvijek postoji i višak igrača odbrane. Osnovni princip igre jeste „igra protiv lopte, napad na loptu”. Također, broj isključenja bit će smanjen i zona blokade će se sve više i više primjenjivati, najviše tako što će igrači morati pucati i izazivati pogreške napadača taktičkim forsiranjem. 

Posebna zajednička karakteristika odbrane bit će pomicanje plitke odbrane u dubini prema naprijed kako bi se izbjeglo razdvajanje dva igrača odbrane, što su do sada vanjski igrači zajedno s pivotom iskorištavali. Unutarnja odbrana, kao i četiri igrača u odbrani, i dalje će predstavljati neprobojni oslonac svih sustava odbrane. Ali, igra zadnjih igrača odbrane (1 6) bit će u mnogome poboljšana, naročito kako bi se pomoglo igračima odbrane. 

Odbrana, kao što znamo, počinje našim bacanjem ili izgubljenom loptom. Prvi zadatak napada bit će da se ne primi tako lako gol nakon bacanja. U treningu, odbrana podrazumijeva simulaciju situacije, reakcije, pažnje, mogućnosti protivnika da preuzme kontrolu i asistencije, tako da zapravo uvijek postoji odnos 2:1 u korist odbrane. Uvijek postoje dva igrača odbrane protiv jednog igrača napada. Moramo imati na umu da je odbrana zaštitni znak svakog pobjedničkog tima s karakterom. Odbrana predstavlja sliku zajedništva, timskog rada i odnosa unutar tima.

Igrač odbranom pokazuje svoju osobnost na najbolji mogući način. Kada ne bi postojala odbrana, kako bismo saznali „Ko si ti?”. Stoga, ne može se pričati o dobrom timu i dobroj utakmici bez dobre odbrane. 

U budućnosti, veliki značaj stavljat će se i na mentalni trening, na trening uma igrača i isti će imati novi metodički pristup. Operativni dio mozga, onaj koji pokreće mišiće, nece više biti u centru pozornosti. Fokus će biti na perceptivnom dijelu mozga koji sagledava okoliš gdje kognitivne sposobnosti imaju najvažniju ulogu.

Svaki uspješni trening koncentracije vodi nas bliže pobjedi i stvara opipljivu razliku između pobjednika i gubitnika. Mogućnost da se svjesno usmjere pozornost i misli u željenom smjeru vrlo je značajna kada se igra pod stresom i pritiskom.

 

Posljednji dio kolumne Budućnost rukometa pročitajte 2. rujna...

foto: pol2016.ehf-euro.com

OGLAS