OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Hrvatsko europsko zlato: realnost ili ipak samo želja?

18.10.2017.

Piše: Arijan Udovičić, student novinarstva

 

Hrvatska je domaćin Europskog prvenstva u rukometu za, kaže HRS-ov famozni brojač, 88 dana 21 minutu i 35 sekundi. Ždrijeb je odrađen već odavno a medijska prepucavanja su već krenula, Hrvatska je  već toliko blizu zlatu da je najbolje da se ostali niti ne pojave.

Ovi oronuli studentski dani, trenutno bez menze, život na paštetama i hrenovkama su me valjda natjerali da se uhvatim te toliko bolne teme hrvatskog sporta i rukometa, tog nikad prežaljenog europskog zlata.

Zašto svatko tko površno prati rukomet toliko mrzi Karabatića i Omeyera ? To je stvar koja me zadivljuje na toliko razina a to su dvije ikone rukometa u svakom pogled , najbolji igrači na svojim pozicijama trenutno. Jer  eto baš protiv nas Omeyer uvijek ima 20 obrana i uvijek su tamo neka dvojica u crnom s namjerom da baš nas pokradu, Hrvati sa 4 milijuna izbornika , trenera i stručnjaka sve to dobro znaju, pa mi smo izmislili onu "igrali smo dobro ali za'ebo nas sudija".

Uvijek postoji neki Lino Červar, Aco Petrović i Ratko Rudić s guzicom u fotelji i sa pivom u ruci koji zna bolje.

Pa tako obožavam čitati komentare na različitim portalima jer nikad ne znaš, možda se dolje negdje krije upravo neki Ivano Balić kojem treba samo lopta da naš sportski svijet odvede u bolje sutra ali eto, "trener ga u kadetima nije volio“.

E ako mogu oni iz fotelje zašto onda ne bi mogao jedan (za sad) uzoran student novinarstva napisati par riječi o tom famoznom zlatu …

Vratit ću se na onu prvu rečenicu o medijskim prepucavanja o tome što je uspjeh a što ne. Prisjetimo se malo ne tako davne povijesti gdje domaćin pred punim tribinama gubi 11 razlike. Naravno radi se utakmici Poljska - Hrvatska koja je nama omogućila odlazak u sljedeću fazu natjecanja i kvalifikacijski turnir za OI u Riju koji se igrao u Norveškoj gdje smo upravo njih izbacili sa OI, ili finale EP u kojem Francuzi deklasiraju Dance.

Dakle, domaćinstvo u modernom rukometu nije presudno i ništa ne znači.

Dobro je poznato da je rukomet standardan samo u Europi  i da od 16 reprezentacija koje su dobile pravo nastupa  svih 16 igra rukomet i nema nikakvog Alžira, Australije etc. koja bi trebala biti rutinski odrađen posao.  

Apsolutno svatko svakog može dobiti jer rekli su neki mudriji od mene "lopta je okrugla".

HRVATSKA PRVAK EUROPE?

Urednici ovog portala dali su mi kolumnu pa tako i pravo izražavanja i to ću ovdje napraviti. Pa da odgovorim na pitanje gore: Nikako. To je činjenica i ne trebamo oko toga raditi tragediju.

Francuska , Danska , Njemačka , Španjolska , Slovenija , Švedska su za mene trenutno bolje od ovog što vidimo u Hrvatskoj reprezentaciji, ne usuđujem se propitkivati izbor Lina Červara ali nisam optimist.

Jedino što daje nadu da Hrvatska ipak može napraviti iskorak je apsolutni "mago" Lino Červar koji siguran sam ima asa u rukavu i kuha nešto što nacija ne vidi.

Nedvojbeno je da su igrači motivirani da pred tom famoznom domaćom publikom "uzmu" to što nam nedostaje i pokažu svima da su ih linčovanja samo ojačala, ali mogu li?

Činjenica je da Hrvatska nije više velesila  kakva je bila nekada u doba Balića, Metličića i ostalih  i jedino što se očekuje od momaka koji se nalaze pod nevjerojatnim pritiskom onih likova iz fotelje, novinara i 4 milijuna potencijalnih izbornika  je da daju sve od sebe, puste krv i znoj na terenu i da opet vidimo pravu momčad koju samo Lino može stvoriti i najbitnije – da uživamo u rukometu. Ako bude tako vjerujem da će medalja će doći, kao nagrada.

A vama, svim teškim kritičarima, euforičarima i "izbornicima" iz fotelja poručujem da prvenstvo počinje u Splitu, 12. siječnja u 20:30 protiv reprezentacije Srbije, a ne 26. siječnja (utakmica polufinala).

Također vam  poručujem: "Ustanite iz fotelja, obucite dres...i probajte..."

Arijan Udovičić

 

Fotomontaža: Mago di Umago

OGLAS