OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

"Ivano, Pero i Venio trebaju hrvatskom rukometu, sve ostalo je crna komedija!"

21.03.2017.

Mago di Umago VS Igor Marijanović

 

Za Mago di Umago govori Igor Marijanović, mladi trener MRK Zamet koji je nakon nedavnog odlaska Marina Miškovića i Valtera Matoševića sa klupe riječkog premijer ligaša preuzeo momčad u poprilično nezgodnoj situaciji. O svojim počecima, situaciji u Zametu, riječkom i hrvatskom rukometu, suradnji sa Ivanom Balićem, Petrom Metličićem i Veniom Losertom pročitajte u sljedećim redovima.

Pozdrav Igore, bilo je puno "bure" na Kvarneru proteklih mjesec dana, otišli ste iz kluba gdje ste godinama uspješno radili kao trener kadetske momčadi (aktualni prvaci Hrvatske, god. 2000./01.) i bili na klupi prve momčadi u ulozi pom.trenera da bi se nakon toga pomalo iznenađujuće vratili na mjesto glavnog trenera seniorske momčadi. Što se točno dogodilo? 

- Pozdrav svim čitateljima i ljubiteljima rukometa. Dogodilo se to da iako je Zamet moj klub i da sam sa tom „djecom“ već godinama u kojem smo stvorili poseban odnos, došao je trenutak u kojem sam osjetio da sam pred zidom preko kojeg više nisam mogao.

- Cijelog sebe sam davao Zametu a osjećao se potpuno sam u tome. Nisam imao slobodnog vremena za sebe, za svoju suprugu i sina a kamoli za prijatelje. Sve to se počelo odražavati na moj rad i raspoloženje i nakon dugog razmišljanja jedini zaključak do kojeg sam mogao doći je da je vrijeme da napustim Zamet. Nakon desetak dana odmora i sastanka sa predsjednikom kluba dogovoreni su uvjeti povratka, da vodim samo kadetsku ekipu.

- Već nakon dva dana od povratka u klubu se dogodila smjena trenera Miškovića i Matoševića i predsjednik Devčić mi je ponudio da preuzmem seniorsku ekipu Zameta. Iako sam bio svjestan da će mi ta nova uloga, uz staru (trener kadeta) uzimati puno više vremena, spremno sam prihvatio ponudu i na kraju krajeva za mladog trenera veliki izazov ali i priliku.

Za trenera ste vrlo mladi (rođen 1986.godine) no rezultati koje ste postigli proteklih godina sa generacijom 2000./01. je za svaku pohvalu. Tko je "kriv" za trenerski poziv, vaši rukometni počeci?    

- Počinjem trenirati rukomet sa 9 godina u Zametu u kojem i prolazim sve mlađe selekcije te sa 15 godina postajem član seniorske ekipe. Kako se nisam u slijedećih godinu dana naigrao odlazim iz Zameta i slijedeće 4 godine igram u Kozali, Kvarner Kostreni i Crikvenici. Nakon toga zbog zasićenja odustajem od rukometa ali se 2011. godine vraćam u svoj Zamet na poziv trenera Damira Bogdanovića u ulozi trenera dječaka rođenih 2000. godine. Te 2011. godine sam uz treniranje djece paralelno odigrao i 3.HRL za Zamet II i to je bila zadnja igračka sezona.

- Nakon toga sam se posvetio trenerskoj karijeri. Sa dječacima generacije 2000./01. sam u sljedećih 5 godina osvojio 3 naslova državnih prvaka te po jedno drugo i treće mjesto na završnicama. Osim navedene generacije godinu i pol sam trenirao generaciju dječaka rođenih 2002. godine, a trenutno u klubu obavljam funkciju trenera kadeta, druge momčadi i seniorske momčadi RK Zameta.

S obzirom na do sada viđeno (5 bodova u 3 utakmice) definitivno ste opravdali povjerenje uprave. Zamet je, budimo realni tonuo sve dublje na tablici, financijska (ne)situacija je takva kakva je. U čemu je tajna?

- Ja to gledam ovako: da se rukometom bavim zbog novaca, pobjegao bih što dalje od ovog sporta već prije 15 godina. Isto tako mislim da i ti momci nisu u rukometu samo zbog novaca. Nije bilo nikakvih magija i čarobnih štapića. Odradio sam sastanak sa momcima i dao im do znaja što očekujem od njih.

- To su sve mladi i kvalitetni ljudi koji znaju igrati rukomet, samo ih je trebalo malo protresti i dignuti ih psihički. Podignuli smo intenzitet treninga, vratili smo agresivnu i kontakt igru pa je sve skupa rezultiralo dobrim otvaranjima u protekle 3 utakmice, laganim golovima a na kraju i samim bodovima.

Kad gledamo kroz povijest Rijeka i riječki klubovi dali su hrvatskom rukometu i reprezentaciji velika imena i igrače (Mirza Džomba, Valter Matošević, Alvaro Načinović, Renato Sulić...). Znamo da financijska situacija u Zametu kao i u većini ostalih klubova u državi nije bajna. Javna je tajna i da u rukometnoj Rijeci odnosi među klubovima nisu baš nešto. Vaše viđenje?       

- Situacija u Zametu je klasična hrvatska priča. U današnje vrijeme je jako teško naći i malog sponzora a pogotovo nekoga s kojim možeš pokriti dobar dio sezone. Pozitivna stavka je što smo u zadnje dvije sezone momčad sastavili od mladih i domaćih igrača pa smo utoliko smanjili troškove stanarine i hranarine. Taj potez se pokazao dobrim jer su se naši dečki za pruženu priliku odužili Ligom za prvaka prošle godine i odličnim utakmicama u pretkolima EHF kupa.

- Što se rukometne Rijeke tiče, mislim da je previše zle krvi u međuljudskim odnosima i privatnih interesa i da zbog toga ne možemo napraviti ozbiljniji iskorak. Imamo kvalitetne mlade generacije u riječkim klubovima, imamo kvalitetne stručnjake i moje mišljenje je da uz malo zajedništva i rada Rijeka može biti nakon Zagreba najjači rukometni grad u Hrvatskoj.

Uz obaveze u Zametu još uvijek ste u stožeru kadetske reprezentacije Hrvatske. S obzirom na zadnja događanja i smjene Ivana Balića na mjestu koordinatora muškog rukometa da li ste upoznati sa situacijom, što i kako dalje?

- Na tu temu ne znam što bih rekao. Iako nikoga od nas iz stručnog stožera još uvijek nitko nije službeno obavijestio o promjenama, naše zajedničko mišljenje je kako će ova generacija dobiti novo vodstvo. 

Budimo otvoreni do kraja. HRS se po kratkom postupku riješio Ivana Balića, Petra Metličića i Venia Loserta. Gdin Zoran Gobac je u razgovoru za naš jedini sportski dnevnik rekao da Baliću i Metličiću nedostaje škola da budu kompetentni?! Usko ste surađivali s njima i sigurno imate svoje mišljenje o tome?

- Ivano Balić me upoznao sa svojom idejom sustava i razvoja hrvatskog rukometa i koja je izvrsna ideja po mom mišljenju no sada je sve to više nego upitno. Kroz rad u stožeru mlađe kadetske reprezentacije sam dobio priliku upoznati svoje idole iz djetinjstva i ravnopravno raspravljati s njima o rukometu. Sama ta činjenica govori dovoljno o tim ljudskim i igračkim veličinama.

- Ivano, Pero i Venio su svjetske rukometne legende koje rukomet ne samo da razumiju, nego i žive i mislim da je njima za trenersku licencu dovoljno da se samo pogleda njihova karijera i da se prisustvuje jednom treningu u čijem radu sudjeluju. Sve drugo je crna komedija.

- Iz prve ruke mogu reći da je njihovo znanje i razumijevanje rukometa nemjerljivo ikakvom knjigom i ispitima i da su toj djeci na okupljanjima reprezentacije davali svo svoje znanje kao i same sebe. A ta djeca su to jako i cijenila. Na kraju krajeva, nije isto ako te nešto uči jedan Igor Marijanović ili najbolji rukometaš svih vremena Ivano Balić.

- Hrvatskom rukometu trebaju Ivano, Pero i Venio da bi se vratio kamo mu je mjesto. To je mukotrpan rad i ništa neće doći preko noći i ako oni nisu kompetentni, u koga onda možemo imati više povjerenja da mu se da u ruke najtrofejniji hrvatski sport.

Premijer ligu unatoč smanjenju i "koncentraciji kvalitete" na deset klubova gleda prosječno 50-ak ljudi po utakmici. Nema rukometa na televiziji, u SN rukomet na zadnjim stranicama dijeli prostor sa sportovima kao što su golf, boćanje itd. (bez uvrede bilo kome). Kako dalje?

- Mislim da nam se u rukometu događa sindrom nogometa i košarke, tj. Dinama i Cibone. Dugo vremena nisu postojali klubovi koji bi im konkurirali financijski a samim time i kvalitetom.Tako je i sa Zagrebom u rukometu. Razlika je u tome što u košarci i nogometu postoje interesi pa su HNK Rijeka, NK Osijek i KK Cedevita primjeri da se samo sa privatnim kapitalom može nešto napraviti.

- U rukometu tih interesa nema. Ako samo pogledamo da smo u Premijer ligi ostali bez rukometnih sredina kao što su Split, Osijek, Kutina, Bjelovar, Metković svi se trebamo zamisliti. I bilo bi podnošljivo da smo ostali bez njih samo u Premijer ligi no većina tih rukometnih sredina jedva preživljava  a ta zaraza koja nosi izumiranje se širi sve više i sve brže.

- Treba nam posloženi sustav za dobrobit rukometa u cijeloj Hrvatskoj čime bi i rukometni klub Zagreb kao i Hrvatska reprezentacija imala koristi.  

Igore, hvala na razgovoru za naš portal i želimo vam puno uspjeha u daljnjoj karijeri.

- Hvala vama i pozdrav svim čitateljima.

 

Foto: Igor Marijanović

OGLAS