OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

"Leti, leti, leti, leti, Vale?"

02.12.2017.

Mago di Umago vs Valentino Ravnić #33

"Umag, grad s 14.000 stanovnika od kojih 4.000 aktivnih sportaša, smješten je na krajnjem zapadu Hrvatske te je već desetljećima poznat kao grad sporta i rekreacije. Sport, kao i sve manifestacije i aktivnosti koje su vezane uz sport, razonodu i zdrav život, strateška su odrednica razvoja Grada Umaga.

Obzirom na veliki broj sportskih udruga i klubova, profesionalnih i rekreativnih sportaša te razvijene sportske infrastrukture, Grad Umag ove je godine, nakon boravka Komisije, potvrdio kandidaturu za titulu "Europski grad sporta 2018."

Boldirani uvodni tekst citirali smo sa portala Udruga-gradova.hr kako bismo odali priznanje građanima koji svakodnevno uživaju u sportu i započeli razgovor sa 22-godišnjim mladićem koji je najboljim sportašem, sportskoga Umaga izabran dva puta, i to sa samo 20, odnosno 21 godinu.

Kada to ostvariš od Maga di Umaga dobiješ: "Respect"

Valentino, prije svega, želimo ti čestitati na svim dosadašnjim uspjesima i naravno na ovogodišnjem prelasku u redove Zagreba. Svoju rukometnu karijeru počeo si u Umagu, kako sam voliš reći sa "svojom ekipom" pa nam reci malo o svojim početcima, kako je to izgledalo?

- Hvala na čestitkama i pozdrav čitateljima. Stolni tenis je bio moj prvi sport, ali kako se treniralo u sklopu dvorane Stella Maris, odmah iznad rukometnog terena i termini su se poklapali sa rukometnima, gledao sam svaki trening i svidjelo mi se.

- Tatu sam tražio da me prebaci ali također zasluge idu i mom prijatelju Andiju koji me je cijelo vrijeme nagovarao da se priključim.

U svakom sportskom uspjehu trenerska palica je neupitna. Tko su rukometni učitelji koji su pomogli da tvoja karijera napreduje, prepoznali tvoj talent i dali ti priliku?

- Slažem se, treneri su pokretač sustava i imaju velike zasluge za uspjeh bilo kojeg sportaša pa tako i mene. Naravno, uz trud, zalaganje i odricanje samoga pojedinca.

- Dosta trenera je radilo s nama kroz mlađe klupske selekcije. Kristijan Udovičić bio je moj prvi trener u minićima, Saša Ilić me sa 15 godina uveo u prvu momčad, dok sam zadnje godine prije prelaska u redove PPD Zagreba proveo pod trenerskim radom Borisa Lisice.

Za postati vrhunski sportaš potrebno je dosta rada, truda i odricanja. U mlađim danima kad se "ganjaju cure" i provodi s ekipom, jesi li razmišljao ikada odustati od sporta, da li je bilo "kriznih trenutaka"?

- Pa.., kroz osnovnu i dio srednje škole doživljavao sam rukomet kao hobi i zabavu, i bilo je trenutaka kada sam htio odustati, da li zbog društva ili nečega drugoga.

Što je presudilo, osjetio si da ipak možeš?

- Nekako pred kraj srednje počeo sam dobivati više šansi za seniorsku momčad, stigao je i poziv od juniorske reprezentacije i shvatio sam da bi moglo biti nesto više od hobija. 

Nakon nekoliko godina igranja u Premijer ligi sa "svojom ekipom", svoju posljednju utakmicu odigrao si upravo protiv svog budućeg kluba. Ekipa je odala priznanje i prešao si u Zagreb. 

Valentino, iza tebe je nekoliko mjeseci boravka u metropoli, zalječena ozljeda, utakmice Sehe i Lige prvaka. Putovanja i utakmice samo se izmjenjuju i nema se puno vremena za razmišljati, ali ipak, usporedi nam uvjete i sistem rada dok si bio u Umagu i sada kada si u Zagrebu.

- Sistem i uvjete rada jednostavno ne možeš usporediti, to je tako i to se zna. 

- U Umagu kao mlad igrač možeš napredovati i dobiti priliku dok u Zagrebu moraš biti potpuno spreman da bi dobio svoje mjesto u momčadi i da bi se mogao nositi sa najboljima. 

        

Zagrebova sezona deinitivno nije za pamćenje, serije loših rezultata dovele su i do promjene trenera, ti si u tom trenutku imao manju ozljedu i nisi igrao. Komentar?

- Istina, loše smo krenuli u sezonu, u obje lige nisu rezultati koji su očekivani. Bilo je tu i jako dobrih utakmica, pogotovo mislim na posljednju pobjedu protiv Lowena i nadam se da sada kreće naša uzlazna putanja kao i pozitivni rezultati.

Prelazak u veliku rukometnu sredinu uvijek nosi i pritisak koji nekada zna odvesti u krivom smjeru. Gledajući te u posljednjim utakmicama kad si imao minutažu, čini nam se da polako sve sjeda na svoje mjesto.

Kako ti gledaš na trenutno stanje i gdje još vidiš prostor za dodatni napredak u svojoj prvoj sezoni na velikoj sceni?

- Sve stoji što ste rekli, moji ciljevi su da se radom i trudom što prije u potpunosti oslobodim grča i da igram opušteno kako znam.

- Ako to uspijem, mislim da će mi biti puno lakše i da će onda sve ostalo doći, i lakše ću moći "ganjati" svoje rukometne snove.

Ciljevi za bližu budućnost se znaju?

- Moji ciljevi su jako visoki, želim pobjeđivati s klubom, igrati za reprezentaciju i osvojiti barem jednu medalju na velikom natjecanju. Nadam se da ću to i ostvariti.

Već si bio pozivan u akcije izbornika Červara, tinja li nada za mjesto na Euru 2018.?

- Hmm, nadam se pozivu kao i svaki sportaš ali svjestan sam konkurencije i da nije lako ući u reprezentaciju. Na meni je da radim i dokazujem se a što će donijeti budućnost vidjet ćemo.

Za kraj malo o slobodnom vremenu kojega nema puno...veliki grad, veliki klub, kako se nosiš s promjenama, kako provodiš slobodno vrijeme?

- Da, slobodnog vremena stvarno nema puno. Uglavnom ga provodim odmarajući u stanu, ili u druženju s mlađim sugiračima. Popije se kavica, prošetamo ili zaigramo playstation.

Vale, samo naprijed, hrabro i jako, želimo ti još puno uspjeha i neka se ciljevi ostvare, pa možda već i na Euru, zašto ne?

- Hehe, hvala na željama i pozdrav svima!

 

Foto: Valentino Ravnić FB / MRK Umag FB / PPD Zagreb FB

OGLAS