OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Mago di Umago VS Željko Babić

07.12.2016.

Nakon priprema održanih u Umagu od 31.10. - 6.11.2016. razgovarali smo sa izbornikom seniorske reprezentacije Hrvatske Željkom Babićem.

 

Pozdrav izborniče Babiću, kako ocjenjujete prvo okupljanje nakon OI? U Umagu ste bili u već poznatom okruženju. Kakav je Vaš dojam o momčadi i "kemiji" unutar nje?

- Pozdrav svim čitateljima portala, odnos u momčadi je odličan jer treba uzeti u obzir da ima dosta novih ljudi u i oko reprezentacije. Stvara se novi tim i normalno je da je potrebno vrijeme da sve legne na svoje mjesto. U Umagu je uvijek dobro, mi se dobro osjećamo, radimo na novoj obrani u slučaju da bude problema sa ozlijeđenim Domagojem Duvnjakom, tražimo nova rješenja i na poziciji "jedinice" u 5-1 zoni da budemo što spremniji za Francusku no još je nezahvalno govoriti o tome jer je natjecanje daleko i ne znamo u kojem ćemo sastavu tamo nastupiti.

Bili ste prozivani skoro pa svaki dan u medijima nakon kako mediji tvrde "velikog neuspjeha" na igrama u Riju. Što mislite koliko mediji čine ili su činili loše za rukomet u Hrvatskoj općenito i da li su utjecali na Vašu odluku o ostavci koju ste naknadno povukli?

- Prvo bih odgovorio na potpitanje o utjecaju medija na moju ostavku. Mediji nisu uopće utjecali na moju odluku, ona je bila puno dublja i ozbiljnija i to je jedna od odluka na koju mediji nisu mogli utjecati, barem ne kod mene. Slažem se i konstatirat ću to da se preko medija stvorilo apsolutno negativno mišljenje koje je bilo nastrojeno i prema meni kao izborniku i prema hrvatskoj reprezentaciji i da se generalno rezultat iz Rija prikazao kao neuspjeh, kao jedna "nuklearna katastrofa".

- Sam rad stručnog stožera i mene kao izbornika u reprezentaciji prikazan je kao jako loš, kako je ova reprezentacija Hrvatske s izbornikom Babićem loša i mislim da to nije u redu no svi ćemo jednog dana, bar se nadam, odgovarati za svoje postupke bez obzira tko što radio.

Koliko mislite da je sam HRS svojim odnosom prema medijima potakao te iste da stvaraju negativnu atmosferu oko reprezentacije? Mi smo kao rukometni portal za vrijeme OI nekoliko puta pokušali stupiti u kontakt s Vama, članovima stručnog stožera ili igračima no povratne informacije nije bilo. Vaše mišljenje?

- To je relativno pitanje jer mi (HRS) ćemo skoro pa uvijek biti nezadovoljni onime što pišu mediji dok će sa druge strane mediji skoro uvijek biti nezadovoljni odazivom što igrača što izbornika. Ne mogu govoriti u ime saveza ali u svoje ime mogu reći da kad god se desio konkretan dogovor za inervju sa mnom kao izbornikom kao recimo ovaj razgovor za portal da sam uvijek takav dogovor ispoštovao. Kad god su novinari stupili u kontakt i dogovorili intervju na način koji nam odgovara, jer i mi imamo svoja pravila a jedno od toga je da se intervjui ne daju telefonskim putem.

- Možda je veći problem to što ja živim u Splitu a većina novinara tiskanih ili internet medija koji prate rukomet su u Zagrebu i onda se osjećaju zakinutima kad intervju dam nekome iz podružnica tih istih medija u Splitu a ne njima.

Nedavno je u razgovoru za naš portal bivši izbornik Lino Červar napomenuo da je u našem rukometu najveći problem nedostatak programa za razvoj budućnosti hrvatskog rukometa i da je medijski linč na Vas kao izbornika bilo puko skretanje pozornosti sa pravih problema hrvatskog rukometa. Vi kao aktualni izbornik sigurno imate saznanja da li je to tako i što Vi kažete na to?

 - Gospodin Červar je kao prvo naš naj trofejniji trener i najmanje ga samo zbog toga svatko treba uvažavati. Smatram ga inteligentim i mudrim čovjekom prije svega i svaka njegova riječ sigurno da ima svoju težinu. Što se tiče medijskog linča na mene da je gospodin Červar rekao i drugačije, ja imam svoje mišljenje o njemu i ne može mi ga promijeniti nitko. Gospodina Červara uvažavam i poštujem, držim se one "tko zaboravlja prošlost nema ni budućnost" jer gospodin Červar je meni puno pomogao u mojoj karijeri, tako da što god danas mislio o meni kao treneru ili čovjeku meni je to nebitno.

- Što se tiče programa razvoja rukometa u Hrvatskoj uključen sam u to i nedavno smo imali sastanak gdje je Ivano Balić kao koordinator za muški rukomet potaknuo ideju da se napiše jedan priručnik kao i video materijal, dakle program koji bi trebao usmjeriti trenere kako bi trebalo igrati u svim a ne samo reprezentativnim selekcijama mlađih dobnih skupina. To je sigurno komplicirani proces koji želimo što prije razviti i na tome se ozbiljno radi.

Činjenica je da nam je nacionalna liga sve slabija? Što po tom pitanju učiniti?

- Slažem se s vama da je liga sve slabija no to nije samo problem hrvatskog rukometa već problem cijele države. Ne možete eliminariti sport iz ekonomske situacije u našoj državi, da ga izoliramo i pravimo se da je sve odlično u trenutku kada ljudi nemaju posla, kada su plaće mizerene.

- Glavni problem u rukometu, sportu kao i drugim gospodarskim granama je nedostatak sredstava odnosno novaca. Kada bi se donio zakon koji bi dao mogućnost i isplativost privatnom kapitalu da ulaže u sport pa tako i u rukomet vjerujem da naši igrači kao i treneri ne bi bježali za "šaku eura" iz naše zemlje no oni na žalost to moraju činiti jer danas u našoj državi je skoro pa nemoguće od rukometa (pre)živjeti, čast izuzetcima. Zašto je tome tako to je ipak pitanje za ljude koji su vodili ili vode našu državu.

Odlascima igrača dešava se apsurd gdje još uvijek nezreli mladići i djevojčice sa nepunih 16-17 godina već igraju za klubove u najjačim natjecanjima na razini države. Kako Vi gledate na to?

- Slažem se da oni moraju igrati, moraju griješiti i moraju sazrijevati i stjecati natjecateljsko iskustvo ali ne u najboljim klubovima ili u rangu natjecanja neprimjerenim za njiihovu dob i fizičke predispozicije. Oni u veliki klub ili u reprezentaciju moraju doći tako reći osposobljeni da mogu igrati a ne da ne znamo koliko njih sjedi na klupi i ne igra, a jedan igra, i u tom vremenu izgubimo veliki broj mladih rukometaša koji ne igraju . 

- Da su treneri i igrači više plaćeni sigurno je da se to ne bi dešavalo no tako je kako je kao što sam već i rekao. To je veliki problem i kompleksno pitanje koje je opet za ministarstvo i ljude koji vode sport u državi.

S obzirom da se država odnosi "maćehinski" prema sportu pa tako i prema rukometu, koliko bi sam HRS mogao utjecati na to da se klubovima olakša funkcioniranje? Danas u općoj neimaštini imamo sustav natjecanja i tu mislim na kadetsku ligu gdje klinci putuju kombijima sa kraja na kraj države,  stotine i stotine kilometara i klubovima koji i ovako ono malo sredstava koje imaju ulažu u seniorske momčadi to čini (pre)veliki trošak. Vaše mišljenje?

- Iskreno, nisam u potpunosti upoznat sa sustavima natjecanja no znam da stoji ovo što kažete da su putovanja daleka i da klubovima rashodi koji nisu usko vezani za seniorsku momčad čine ogroman i "nepotreban" trošak. Opet ću se vratiti na već rečeno. Sustav kadetske lige je po mom mišljenju bio odličan dok nije nastupila velika financijska kriza koju i dan danas osjetimo. Ako vrijeme pokaže da su potrebne promjene kao što je od ove sezone promijenjen format natjecanja 1.HRL,  vjerujem da će odgovorni u HRS-u reagirati na vrijeme. Savez sigurno ne radi protiv sebe i protiv klubova od kojih "živi" kao sto "živi"i reprezentacija.

U našoj domovini se konstantno nešto mijenja i to ne na bolje, ne mislim samo na sport već i na politiku, općenito nema strpljenja. Što je to kod nas specifično da želimo sve odmah i sve sad? Kako i da li se uopće može promijeniti taj mentalni sklop?

- Na ovo pitanje bih odgovorio tako da se osvrnem na svoj rad na mjestu izbornika reprezentacije. Prošli smo kvalifikacije za EURO u Poljskoj kao prvi, ostvarili po mom mišljenju izvrstan rezultat (bronca) sa sedam-osam novih igrača, pomladili momčad. Nakon toga otišli na težak teren u Dansku i kvalificirali se na OI u Riju. Na OI nakon uvodnog poraza od Katara osvojili smo 1. mjesto u skupini pobjedivši kasnije finaliste Dansku i Francusku te odigrali jednu lošu utakmicu koja je na žalost bila odlučujuća, četvrtfinale sa Poljacima. Ta utakmica je i dalje pitanje na koje nemam jasan odgovor.

- Mislim da je problem u velikom utjecaju ljudi koji daju novac bilo da su oni iz politike, iz medija pa i samoga saveza. Svatko si dozvoljava da komentira i upravlja a nitko ne želi preuzeti odgovornost. Smatram da smo kao narod još uvijek mentalno u tranziciji iz jednog u drugi sistem. Taj drugi sistem je:  "Dali smo novce i želimo sve odmah".

Koliki je problem što se rukometa tiče u tome što mi kao narod još uvijek živimo u "filmu" da smo svjetski prvaci? Iako je od tada već prošlo 13 (trinaest) godina?

- Hrvatska nije osvojila zlato od 2004.godine kad smo u Ateni po drugi put postali olimpijski pobjednici. Stalno se po medijima provlači kao što ste rekli da smo svjetski prvaci, najbolji, najjači i smatram da je to destrukcija našeg rukometa, svih izbornika i igrača.

- Prije mene su bili i gospodin Červar i gospodin Goluža koji nakon Atene u preko nekoliko navrata nisu uspjeli osvojiti zlato kao što ga nisam ni ja osvojio. Ne vjerujem baš da smo nas trojica svi tako jako griješili i da zbog izbornika Hrvatska nije osvajala zlatne medalje. Ja vjerujem u nešto drugo a to je da sve ima svoje vrijeme pod nebom. Vrijeme kad je Hrvatska bila zlatna i sada kada je Hrvatska peta.

- Sport je takav, nepredvidljiv no kao što sam već rekao stvorilo se takvo ozračje gdje svatko može komentirati, pisati no nitko za ništa ne odgovara. Hrvatski narod je nestrpljiv, želi rezultat odmah i da je on svaki dan. Za ništa nemamo vremena i mislim da se tu radi o izbacivanju vlastitih frustracija i ostvarivanju nekog osobnog zadovoljstva a ustvari sve je to posljedica nezadovoljstva vlastitim životom zbog nesigurnosti, neimaštine i situacije u kojoj danas hrvatski narod živi.

- Kao primjer bih naveo Dansku kao stabilnu državu, koja u rukomet ulaže enormne novce. Došao je novi izbornik koji nije ušao u završnicu i borbu za medalje ni u Kataru ni u Poljskoj pa se ništa "strašno" nije desilo već je došlo treće natjecanje i osvojio je zlato. Sad ja vas pitam zašto se njega nije razapinjalo kao i mene i pisalo o njemu primjerice kao o meni da ja uništavam hrvatski rukomet. Moje mišljenje je da je razlika u tome što su ljudi tamo financijski stabilni, država je uređena i nemaju izvor frustracija koje onda moraju ispoljavati kroz i na sport.

Okrenimo se malo reprezentaciji i promjenama u stručnom stožeru. Bili ste prozivani preko medija kako ne želite dati odgovor čemu promjene skoro pa kompletnog stožera. Da li je to bila isključivo odluka izbornika Željka Babića?

- Promjene u stručnom stožeru došle su na moj prijedlog, smatrao sam nakon svog tog medijskog linča, moje ostavke i svega što se dešavalo oko reprezentacije da su nam potrebni novi ljudi i poneki novi igrač. Da u novi ciklus krenemo s novom energijom, s novim ljudima u nove pobjede. Nisam to nikada rekao ali ću ovim putem reći. I prof. Tomljanović koji je privatno moj kum i Valter Matošević koji je izvrstan trener vratara su sigurno pridonijeli svim rezultatima i uspjesima na EURU i u kvalifikacijama za OI no ja sam želio promjene. Vjerujem da je to ispravno no problem nastane ako to netko shvati na isključivo osobnoj razini i smatra da mora biti tu. Vjerujem da izbornik ima potpuno pravo da bira suradnike ne na osobnoj razini već na razini dobrobiti reprezentacije Hrvatske.

- Da se razumijemo, bivši suradnici su bili odlični suradnici no ja sam htio osvježenje i zbog toga sam to napravio kao i po pitanju izbora igrača. U konačnici, kad sam ja otišao iz stručnog stožera reprezentacije tada se nije toliko pisalo niti me tko pitao zašto ja više nisam u stručnom stožeru iako smo 2013.osvojili medalju te još tri u nizu. Nitko nije pitao ni za Zdravka Zovka ni za Silvija Ivandiju koji su eksperti a sad je to odjednom postalo bitno. Smatram da je to shvaćeno na osobnoj razini a to ipak govori više o onom tko je rekao a ne što je rekao.

I za kraj, Vaša očekivanja sa ovom, "novom" reprezentacijom Hrvatske?

- Naravno da želim i očekujem napredak u samoj igri, da nemamo više "crnih rupa" u igri, tih "deset" minuta koje su nam pravile problem i u Poljskoj i u Brazilu. Imati kontinuitet igre te na prvenstvu u Francuskoj doći među osam najboljih i onda vidjeti s kim ćemo se susresti. Još uvijek ne znam ni u kojem ćemo sastavu biti na SP jer i ozljede kroje i utječu na sam izbor igrača.

- Volio bih da imamo pripadnost, disciplinu, angažman, momčad koja će " poginuti" na terenu te opet ponavljam, kontinuitet u igri bez "crnih rupa". Naš konačni cilj i to je ono što se ne smije zabopraviti jest EURO u Hrvatskoj 2018.godine i zato moramo imati 22-24 igrača da uzmemo onih 16 najboljih i napadnemo zlato. To je naš glavni cilj.

Izborniče Babiću, hvala Vam na razgovoru za rukometni portal Mago di Umago.

- Nema na čemu, pozdrav svim čitateljima i navijačima reprezentacije.

foto: gol.dnevnik.hr

OGLAS