OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

"Neki novi klinci"

22.11.2017.

Peninsula fight!

Uoči subotnjeg derbija Istarskog poluotoka kao i cijele Premijer lige (susret 2. i 3. na ljestvici) između domaćina RK Poreč i MRK Umag odlučili smo predstaviti "klince" iz oba tabora ljutih rivala a ujedno i članove (mlađe) kadetske reprezentacije koja je osvojila broncu na EYOF-u (europskom olimpijskom festivalu mladih) održanom u mađarskom Gyoru u lipnju ove godine. 

                                           

Marin Sinčić, Gianfranco Pribetić, Jan Koler i Ivan Filipović već duže vrijeme nisu samo broj u zapisniku momčadi svojih trenera Dinka Đankovića i Borisa Lisice već bitni kotačići njihovih sustava a nerijetko i igrači koji svojim momčadima donose prevagu na terenu.

                                           

Pozdrav momci, u subotu nas čeka uzbudljiv derbi pred nadamo se punim tribinama. Vaša očekivanja i ono najvažnije, tko će na kraju slaviti? 

Marin Sinčić (MRK Umag, 7.7.2000., desno krilo, 187 cm, 75 kg)

- Svi znaju za istarski derbi Umag - Poreč i siguran sam da će to biti zanimljiva utakmica, puna neizvjesnih trenutaka. Ovim putem pozivam i naše navijače kao i sve ljubitelje rukometa da dođu u Veli Jože pogledati taj spektakl. Neka bolji pobijedi a ja se nadam da ćemo to biti mi.

Gianfranco Pribetić (RK Poreč, 28.4.2000., pivot, 196 cm, 100 kg)

- Očekujem vrlo tešku i borbenu utakmicu u kojoj će obje momčadi dati sve od sebe. Nadam se da će publika i naši navijači doći u velikom broju i da ćemo uz njihovu pomoć mi biti ti koji ćemo slaviti i ostaviti vrijedne bodove kod kuće.

Jan Koler (MRK Umag, 17.2.2000., pivot, 190 cm, 105 kg)

- Što se subote tiče u nešto sam sasvim siguran a to je da će biti vrlo zanimljiva utakmica. Mišljenja sam da su obje momčadi podjednake kvalitete, mi smo možda mlađi i neiskusniji no spremni smo i dat ćemo sve od sebe da se mi na kraju veselimo. 

Ivan Filipović (RK Poreč, 1.11.2000., srednji vanjski,185 cm, 90 kg)

- Svi smo svjesni da će utakmica biti borbena i da će momci s obje strane dati sve od sebe. Očekujem tvrdu utakimicu sa malo golova ali punim trbinima i naravno, nadam se da ćemo mi biti ti koji će na kraju slaviti.

 

Koga najviše cijenite u suparničkoj momčadi i za koga bi mogli reći da predstavlja najveću opasnost, tko je igrač po vašem guštu?

Marin: - U RK Poreču najviše cijenim Filipa Perića koji je strašno talentirano i vrlo dobro desno krilo. Imao sam sreće trenirati s njim na pripremama reprezentacije 96' godišta u Umagu i mogu reći da je marljiv i predan sportu kojim se bavi. Tu su naravno Filipović i Pribetić koji su mi suigrači u reprezentaciji i još važnije, vrlo dobri prijatelji.

Gianfranco: - Umag je jako dobra momčad što pokazuju i u prvenstvu. Ne želim nikoga izdvajati jer smatram da su dobri na svim pozicijama.

                                           

Jan: - Što se Porečana tiče, najviše cijenim Vedrana Mataiju koji iz sezone u sezonu pokazuje koliko je kvalitetan igrač i kakav je njegov doprinos i utjecaj na cjelokupnu igru momčadi Poreča.

Ivan: - Za momčad Umaga mislim da su odlični kao cjelina a od pojedinaca najviše cijenim mladog Tomislava Severca koji iz utakmice u utakmicu pokazuje da je ponajbolji igrač lige.

 

Vratimo se u ne baš tako davnu prošlost. Kada upisujete svoj prvi nastup u seniorskoj momčadi?

Marin: - Prvi nastup za seniore upisao sam 2014. Godine. Protivnik je bio PPD Zagreb tako da je to teško zaboraviti.

Gianfranco: - Sjećam se da je bilo prije 2 godine. Igrali smo protiv Ivanića u Ivanić-Gradu. 

Jan: - Moj prvi nastup za seniorsku momčad je bio 2014.godine protiv PPD Zagreba kada mi je trener Lisica pružio šansu da zaigram protiv jedne takve momčadi. 

Ivan: - U natjecateljskoj sezoni 2016./17. trener Đanković me poziva na pripreme seniorske momčadi i od tada sam stalni član seniorske momčadi.

 

Vratimo se još više unatrag. Kako i zašto ste se počeli baviti rukometom i tko su treneri koji su imali utjecaj na vas da rukomet postane i ostane vaš izbor?

Marin: - Rukometom sam se počeo baviti u predškolskoj dobi kada me je tata "odvukao" u dvoranu. Moj otac, Goran Sinčić bio je tako i moj prvi trener i osoba koja je imala najveće zasluge zašto sam danas tu gdje jesam. On me vodio kroz mini rukomet a zatim 2 godine na "velikom" rukometu.

- Nakon toga moju generaciju preuzeo je Bruno Maros koji je i dan danas sa mnom na terenu i ima velik utjecaj na mene zbog odličnih savjeta na terenu i van njega. Tu je naravno i Boris Lisica koji vodi seniorsku momčad i koji me uveo u istu.

                                         

Gianfranco: - Bio sam 2. razred osnovne škole i moj najbolji prijatelj iz razreda se upisao na rukomet i zbog njega sam i ja krenuo. Od prvog dana me trenirao prof. Miroslav Mataija a jedno vrijeme i Tilen Tomšič.

- Trener Miro je definitivno utjecao na mene i u rukometnom i u privatnom životu. Bilo što da me mučilo mogao sam mu se obratiti bez problema. Vodili smo puno razgovora i jako mi je pomogao i zato mu hvala na tome. Danas me trenira Dinko Đankovic koji mi također puno pomaže jer voli raditi s nama, mlađim igračima.

Jan: - Počeo sam s mini rukometom kada sam imao 6 godina, još sam bio u vrtiću gdje nisam htio spavati pa je poslije ručka po mene i ostale klince dolazio trener Goran Sinčić i tako je ukratko to sve počelo.

- Uz Gorana Sinčića prvi trener mi je bio i Robert Ipša. Uz njih sam osjetio svoj prvi dodir sa loptom i ovim putem im se zahvaljujem na strpljenju i podršci kao i na znanju koje su mi predali.

- Moj drugi trener je Bruno Maros, odličan trener i prije svega čovjek koji će te uvijek saslušati i pomoći kao dobar prijatelj. Osim rukometnog znanja od trenera Marosa sam puno naučio i o izgradnji sebe kao osobe i sportaša, kao i o samome životu i na tome sam mu jako zahvalan.

- Zadnji, ali samo kronološki je trener Boris Lisica koji me uveo u 1. momčad i dao mi priliku i svoje znanje da se dalje razvijam kao rukometaš i osoba.

Ivan: - Rukometom sam se počeo baviti negdje sa 8 godina tj. kada se izgradila sportska dvorana u Kašteliru i to čisto iz zabave jer sam ujedno trenirao i nogomet. Prvi trener mi je bio Robert Habek (RK 28. April iz Kaštelira) koji je imao vrlo važnu ulogu za moj razvoj od mini rukometa do velikog rukometa.

- Prelaskom u Poreč trener mi postaje poštovani prof. Miroslav Mataija koji je zaslužan da rukomet shvatim kao način života i poželim stvarno živjeti od istoga.

- Ulaskom u 1. momčad trener mi postaje Dinko Đanković koji posvećuje veliku važnost mladim igračima što meni itekako pomaže i odgovara.

                                           

Reprezentacija? Kakav je bio osjećaj biti pozvan u najbolju momčad Hrvatske od strane Ivana Balića, Petra Metličića, Venia Loserta, sve velikana hrvatskog rukometa?

Marin: - Biti pozvan od takvih imena i raditi s velikim rukometnim "facama" poput njih u reprezentaciji bilo je iznimno zadovoljstvo i velika čast. Dobri su ljudi, puni rukometnog znanja koje su nam nesebično dijelili svakim zajedničkim treningom.

Gianfranco: - Raditi s Balićem, Marjanovićem, Metličićem, Veniom i ostalima iz stručnog stožerom je bilo nešto posebno i novo za mene. Gledao sam ih na televiziji i odjednom su mi treneri u reprezentaciji. Puno su nas naučili i iskeno mi je žao što su morali otići..

Jan: - To je bilo jedno veliko iskustvo za moju karijeru. Rad i treniranje uz takve veličine bilo je nešto posebno za mene i smatram da je to nezaboravno iskustvo koje mi je koristilo i još uvijek koristi mojoj karijeri.

Ivan: - Što se tiče reprezentacije mogu samo pohvaliti ozbiljni i teški rad sa nekima od najvećih hrvatskih rukometnih imena poput Metličića i Balića. I ja i ostali momci imali smo priliku puno toga naučiti ali i dokazati se. 

 

S njihovim odlaskom došla je i nova garnitura na čelo reprezentacije koje ste članovi. Izbornik Lisica, pomoćnik Boris Nemec i ostatak stručnog stožera naslijedio je već spomenutu ekipu. Kakve su promjene u načinu radu?

Marin: - Novi stručni stožer mi se jako sviđa zbog pristupa treningu i van njega. Gospoda Lisica i Nemec su jako profesonalni za vrijeme treninga što je i više nego dobro a van terena su vrlo prijateljski nastrojene osobe što puno znači ekipi kada se možemo "skompati" sa trenerima, naravno uz obostrano poštovanje.

Gianfranco: - Raditi sa trenerom Lisicom i novim stručnim stožerom počeli smo u 6. mjesecu ove godine u sklopu rukometnog kampa HRS-a. Uslijedio je nastup na EYOF-u na kojem smo osvojili 3. mjesto i vjerujem da je to pokazatelj da smo dobro prihvatili promjene. Nadam se da ćemo s njima nastaviti ostvarivati dobre rezultate i  daljnje uspjehe.

Jan: - S obzirom da mi je Boris Lisica trener i u klubu dobro poznajem njegov način rada pa mi je to bilo malo olakšanje. Treninzi su odlični kao i u klubu ali veliku zaslugu za to imaju i treneri Boris Nemec i Roko Paleka te ostatak stručnog stožera koji odrađuje odličan posao.

Ivan: - Sa novim stručnim stožerom mislim da smo možda malo slobodniji u samoj igri. Razmišljanja izbornika Lisice i trenera Nemeca što se tiče taktičkog dijela i Roka Paleke što se tiče fizičke pripreme su nešto drugačija od prijašnjih i odgovara nama igračima. Vjerujem da ćemo s vremenom kada se potpuno upoznamo stvoriti dobar temelj za buduće uspjehe kao što je bio ovaj na EYOF-u.

                                        

Uz sve sportske i školske obaveze koje imate vjerujem da je podrška okoline jako bitna. Koga biste posebno izdvojili?

Marin: - Najveća podrška u rukometu mi je obitelj a tu su i suigrači i treneri koji su uvijek tu za mene ako mi treba bilo što.

Gianfranco: - Moja najveća podrška mi je defitivno moj tata ali i cijela obitelj koji me podržavaju u svemu i koji su uvijek uz mene. 

Jan: - Najveća podrška su mi moja majka i sestra koje me bodre i podržavaju u svemu. Uz njih, vrlo važna karika je i moj klub koji vrlo dobro radi sa mnom i htio bi se zahvaliti svim trenerima kao i cijeloj upravi RK Umag.

                                          

Ivan: - U bavljenju rukometom zasigurno najveća podrška uz cijelu obitelj je moj tata koji najviše utječe na moju psihu i raspoloženje kada mi je teško i uvijek nađe prave riječi u trenutcima kada mi je to potrebno.

 

Momci, Mago di Umago želi vam da nastavite istim tempom, slušate trenere i napredujete, a u subotu neka pobjedi bolji. 

 

Fotomontaža: Mago di Umago / Foto izvor: HRS / MRK Umag FB / RK Poreč FB 

OGLAS