OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Ozljede ramena

12.05.2017.

Autor: Dragan Marijanović, bacc.physioth.

Mago di Umago o autoru:

Dragan Marijanović rođen je 9.3.1989. u Rijeci. Nakon završetka srednjoškolskog obrazovanja u Medicinskoj školi u Rijeci 2007. - smjer fizioterapeut i polaganja stručnog državnog ispita, 2009. upisuje medicinski fakultet u Rijeci gdje 2012. godine diplomira i stječe zvanje bacc.physioth. Uz diplomu medicinskog fakulteta gdin. Marijanović nastavlja usavršavanje kroz razne tečajeve i seminare, navodimo samo dio njih: seminar kineziotapinga, tečaj manualne fizioterapije po Kaltenborn/Evjenth principu (donji i gornji ekstremiteti, kralježnica), EmmTech tečaj etc. Dugi niz godina gospodin Marijanović službeni je fizioterapeut MRK Zamet Rijeka te stalni član stručnog stožera rukometne reprezentacije Hrvatske – selekcija mlađi kadeti.

U siječnju 2017. godine otvara u Rijeci vlastiti centar za fizioterapiju, Sport fit centar

 

OZLJEDE RAMENA

Rotatorna manšeta

- Rotatornu manšetu čine 4 mišića; to su supraspinatus, infraspinatus, subskapularis i teres minor.

- Ona je dinamički stabilizator glave nadlaktične kosti. Ozljede tetiva možemo podijeliti na upalu, parcijalnu i totalnu rupturu. Najčešće ove ozljede zahvaćaju tetivu supraspinatusa.

- Pacijenti sa ozljedom rotatorne manšete obično simptome opisuju kao bol pri aktivnostima iznad razine ramena, dok su pokreti ispod 90° bezbolni. Javljaju se noćne boli i nemogućnost spavanja na bolnom ramenu. Pri pregledu rame može biti osjetljivo na mjestu hvatišta supraspinatusa za nadlaktičnu kost.

- Mehanizam nastanka ozljede je trauma, degenerativna promjena ili impingement (uklještenje). Kod podizanja ruke iznad razine ramena dolazi do sudara između nadlaktične kosti s jedne, te akromiona (vrh ramena) i korakoakromijalnog ligamenta sa druge strane pri čemu dolazi do uklještenja manšete i posljedično njezinog oštećenja.

- Totalne rupture mogu se vidjeti preko ultrazvučnog pregleda, dok je za djelomične rupture bolja opcija magnetska rezonancija (MR) koja će točno pokazati mjesto i veličinu rupture o čemu ovisi i daljni tijek liječenja. 

- Liječenje kod osoba starije životne dobi bez većih tegoba obično ne zahtijeva operativno liječenje, dok kod mlađih osoba i sportaša radi se artroskopija.

- Rehabilitacija mora biti usmjerena na više stvari. Potrebno je pažnju usmjeriti na glenohumeralnu nestabilnost, mišićnu slabost, napetost mekih tkiva, te na položaj lopatice.

- Rehabilitacija se sastoji od vraćanja punog opsega pokreta, jačanja mišića (poglavito vanjskih rotatora). U nekim slučajevima može doći do napetosti stražnjeg dijela zglobne čahure pa provodimo i vježbe istezanja za taj dio.

SLAP lezija (ozljeda labrum glenoidale)

- Labrum glenoidale je prsten fibroznog tkiva koje se nalazi oko glenoida i povećava stabilnost ramenog (glenohumeralnog) zgloba. SLAP lezija podrazumijeva ozljedu prednjeg gornjeg dijela labruma, a može biti stabilna i nestabilna. 

- Mehanizam nastanka ozljede najčešće nastaje padom na rame, naglim povlačenjem ruke ili naglim i kontinuiranim trakcijama tetive duge glave bicepsa.

- Pacijenti se žale na bol i mehaničke smetnje u ramenu (preskakanje, zapinjanje, drobljenje). Pri pregledu je moguća osjetljivost u prednjem dijelu ramena i bol na otpor bicepsu.

- Najpouzdanija dijagnostička metoda za ovakvu ozljedu je artroskopija, iako i MR može pokazati ozljedu. 

- Konzervativni pristup kod mlađih sportaša uglavnom je neuspješan, osim u slučaju minimalnih oštećenja, te se ovakve ozljede tretiraju artroskopski. Kod pacijenata starije životne dobi operativno liječenje nije pokazalo toliko značajne rezultate u odnosu na konzervativno, pa bi se trebalo i izbjegavati.

- Potrebno je provesti fizikalnu terapiju, usredotočiti se na vježbe stabilizicije lopatice i provesti istezanje stražnjeg dijela zglobne kapsule.

- Vježbe trebaju biti specifične uzimajući u obzir način nastanka ozljede.

- Cilj je vratiti normalni opseg pokreta, propriocepciju, mišićnu snagu i dinamičku stabilnost.

 

Fotomontaža: Mago di Umago

OGLAS