OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Smjena Babića ne bi bio dobar potez!

30.01.2017.

Za Mago di Umago o netom završenom SP i nastupu reprezentacije Hrvatske govori Vedran Zrnić, svjetski prvak iz Portugala i olimpijski pobjednik iz Atene. O (ne)objašnjivom porazu u utakmici za broncu, naklapanjima o smjeni izbornika i stanju u hrvatskom ali i svjetskom rukometu pročitajte u sljedećim redovima.

 

Pozdrav Vedrane, za početak tvoja ocjena viđenog na ovom SP?

- Pozdrav svima, možemo reći da se iz godine u godinu, od jednog do drugog velikog natjecanja vide pomaci pogotovo u brzini, koju prati i tehnički napredak rukometne igre. I dalje smatram da je veliki organizacijski nedostatak sam termin održavanja natjecanja kao i (pre)mali odmor između utakmica jer igrači dolaze poprilično umorni od obaveza u svojim klubovima.

Hrvatska reprezentacija?

- Moja ocjena je vrlo dobar. Pojavilo se dosta novih igrača na velikoj sceni i sam ulazak u polufinale, među četiri najbolje reprezentacije svijeta je za mene veliki uspjeh. Jedina zamjerka je što nam se iz natjecanja u natjecanje ponavlja ista greška a to je da se vode igrači koji na kraju ne budu dovoljno iskorišteni, praktički služe za nošenje lopti i bočica dok ostalih devet do deset bude "iscijeđeno" da tako kažem i vraćaju se potrgani u svoje klubove. Sve u svemu, ako maknemo taj nes(p)retni poraz od Slovenije za broncu, jako sam zadovoljan što su naši momci prikazali na SP.

U svojoj karijeri odigrao si ne mali broj velikih, jakih utakmica. Mene osobno je slovenski preokret u utakmici za 3. mjesto podsjetio na zadnje finale Lige prvaka gdje je Kielce protiv Veszprema okrenulo čak -9. Što se tu dogodilo?

- Da, kad smo u SEHA ligi igrali protiv Veszprema, porazgovarao sam sa Momirom Ilićem i pitao ga da mi pokuša dočarati što se točno dešavalo tim trenucima. Rekao je da se jednostavno desio "blackout", ušli su neki novi igrači a Kielce se okuražilo, osjetilo da tu ima mjesta za povratak u utakmicu i da je osjećao da u tim trenucima nisu u mogućnosti ništa napraviti da spriječe preokret.

- Slovenci se nisu predavali, "ganjali su nas" pa i taj "cepelin" na dva razlike koji je došao spontano ih je digao potpuno, bili su u transu. Mi u smo upali u crnu rupu, što zbog umora, pa i neiskustva, uvukao se strah i završilo je kako je završilo.

Mediji, navijači i pratitelji su izbornika nakon tog poraza da budem malo sarkastičan, "razapeli" dok su ga pred samo nekoliko dana, nakon pobjede nad Španjolcima u četvrtfinalu "dizali u nebesa". Kako ti gledaš na to?

- Što se tiče tog preokreta i tih trenutaka, moje mišljenje je da trener tu ne može puno utjecati. Može promijeniti golmana, uzeti time out, možda ubaciti nekog novog igrača no kad kola krenu nizbrdo kao nama u subotu iz iskustva znam da tu trener malo može pomoći.

- Što se komentara i medijskih napisa tiče, bilo bi super da smo kao narod ovako talentirani ali i da smo "skandinavci" po razmišljanju i da na rukomet općenito gledamo kao sport, kao jedan lijepi posao kojim se ljudi mogu baviti i živjeti od njega. U ovakvoj neimaštini i stanju u kojem je naša zemlja to je jednostavno nemoguće.

Mi smo strastven narod i mislim da je "kult" praćenja rukometne reprezentacije krenuo još od generacije zlatnih iz Atlante 96', pojačao se sa nama "Portugalcima" i sad se to očekuje od svake generacije i ako se ne ponavljaju veliki rezultati odmah se komentira kako su ti momci loši, nemotivirani, sipa se "drvlje i kamenje" po njima.

- Treba znati da je rukomet u jako lošem financijskom stanju i da čast izuzecima rukometaši ne zarađuju veliki novac. Mislim da ljudi to ipak razumiju i lakše se poistovjećuju jer znaju da svi mi koji se bavimo rukometom nismo plaćeni poput recimo nogometaša i da se tu ne vrti sve oko novaca već i oko velike želje za samom pobjedom i uspjehom naše zemlje i zato to prihvaćaju sa većom dozom pozitive kad je rezultat dobar ali ipak i dozom negative kad to i nije baš dobro.

U medijima se već zavrtila priča o smjeni izbornika ali i Ivana Balića i Petra Metličića. Bronca sa EP, kvalificirali smo se na OI, završili ovo natjecanje kao četvrta reprezentacija svijeta. Mlade reprezentacije postižu odlične rezultate ( juniori 4 na EP, kadeti 2. na EP). Tvoje mišljenje?

- Mislim da su to ishitrene stvari i naravno da predsjednik i odbor HRS-a imaju svoje mišljenje i potpuno pravo reći svoje no mislim da bi svi trebali znati sljedeće. Ljudi, navijači koji nisu toliko "unutra" u rukometnim zbivanjima nemaju pravu sliku svega i trebaju znati da su Ivano, Pero Metličić i suradnici po prvi put u hrvatskoj rukometnoj povijesti postavili strukturu razvoja mladih igrača i to je možda i najbitnija stvar u njihovom dosadašnjem radu.

- Kada bi se to sada promijenilo, mislim da bi odlaskom te nove garniture hrvatski rukomet bio ostavljen na cjedilu. Vjerujem da to ne bi bio pametan potez i da bi se o tome trebalo dobro razmisliti.

Prošao si puno toga u dugoj i bogatoj karijeri. Čini li mi se da u rukometu općenito situacija unazad nekoliko godina a i sad baš i nije tako bajna?

- Rukomet je trenutno, financijski gledano u cijeloj Europi na niskim granama, ozbiljno se igra u samo "dvije zemlje" (Francuska, Njemačka). U cijeloj istočnoj Europi postoji nekolicina klubova koji daju "ozbiljne novce" ( Szeged, Veszprem, Meshkov, Vardar). Nijemci forsiraju svoje igrače i trenere, Francuzi također, Španjolska je izuzev Barcelone tako reći "nestala", većina njihovih igrača i trenera otišli su trbuhom za kruhom na razne strane svijeta.

- Mi više nemamo gdje igrati za normalnu plaću i da se razumijemo, to nisu neki novci. Danas u rukometu imate vrhunski plaćene igrače no ostatak je "mizerija" da tako kažem. Vjerujem kada bi se izašlo sa ciframa koje dečki zarađuju u Hrvatskoj Premijer ligi da bi se obični navijači i pratitelji rukometa blago rečeno zaprepastili.

Vedrane, hvala na razgovoru za portal i želimo ti puno sreće i uspjeha.

- Hvala vama, sportski pozdrav svima.

 

Fotomontaža: Mago di Umago / Foto: Hand2017 Twitter

OGLAS