OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

"Sportski ciljevi su Liga prvaka i reprezentacija Hrvatske!"

15.11.2017.

"Vratari su definitivno čudne biljke.."

Rukomet danas i rukomet nekada nisu usporedivi. Od betonskih igrališta, kišnih utakmica, "usporenih igrača" do ispunjenih sportskih arena, televizijskih ekipa i modernih gladijatora. Danas u vrhunskom, modernom rukometu tempo je "nenormalan" i ako igrački i treningom nisi potpuno unutra nemaš što tražiti a ako se pokušaš šlepati, sigurno ćeš se ozljediti. I da, koliko god se trudio, kada pređeš tridesetu, teško izdržavaš..

Kako je kontradikcija u svemu prisutna, niti rukomet nije iznimka. Dok ti kao igraču svaka godina donosi teret, golmanima kao da rastu krila, razvijaju se mirnoća i staloženost, osobine prijeko potrebne da bi uspio. 

Danas vratarsku kremu čine "starci" predvođeni Omeyerom i Šterbikom te uz nekoliko mlađih kolega, iznimno talentiranih Landina, Wolfa pa i Filipa Ivića kad je zdrav i pripremljen, ravnopravno sudjeluju i uglavnom su prevaga.

Jedan od onih koji je od najmlađih dana "gurnut u vatru", iz sezone u sezonu dokazuje svoj talent i kvalitetu, i naravno uz veliki rad i odricanje pokazuje da mlad vratar također može biti uspješan.

I da, uglavnom je prevaga.

Dino Slavić, mladić iz Rijeke na "rukometnom radu" u Umagu govori kako je sve krenulo, još 1999. godine...

                                           

- U svijet rukometa uveo me danas nažalost pokojni Zvonimir Lenžer. Bio sam prvi razred osnovne škole u Matuljima gdje je sve krenulo. Kad sad vrtim film unatrag rekao bih da sam imao dosta sreće u samim početcima jer su ljudi oko mene bili izvrsni.

- Moj prvi trener golmana zapravo je bila trenerica. Prvo što mi je Ljerka Krajnović objasnila je koliko moraš "biti lud" da bi kao golman uspio. Kad se sad sjetim toga, u svemu je bila u pravu i ona uz gospodina Lenžera svakako nosi veliku zaslugu za ono čime se danas bavim.

U "ona vremena" u riječkom bazenu, kad si pokazao talent, logično je bilo da ideš u Zamet?

- Da, moj drugi klub u karijeri je Zamet gdje me je u mlađim kategorijama trenirao Damir Bogdanović. Bilo je to izvrsno vrijeme za mene, dosta sam napredovao i postao član prvo kadetske, a poslije i juniorske reprezentacije Hrvatske. Moj "cimer na golu" bio je Filip Ivić.

                                            

U prvu ekipu Zameta ušao si vrlo mlad. Uz tebe bio je tu vršnjak Marin Đurica a prvi vratar bio je Ivan Stevanović. Premijerna sezona i više od 40% obranjenih udaraca u tada izrazito jakoj hrvatskoj ligi nije mala stvar za momka od 18 godina pa nam reci malo o tom periodu gdje ste minutažu drugoga golmana dijelili Marin i ti, i gdje su bolji poznavatelji rukometa u Rijeci već tad govorili da se stvara pravi tandem mladih golmana. 

- U prvu ekipu Zameta uveo me Damir Čavlović i to je za mene bilo ostvarenje snova. Kasnije trener mi je bio i Irfan Smajlagić ali posebno želim istaknuti sjajne trenere vratara koje je Zamet oduvijek imao.

- Tu mislim na Ljerku Krajnović, Ivana Stevanovića, Igora Saršona, i čovjeka koji me je najviše "brusio", velikog Valtera Matoševića.

- Što se tiče prve seniorske sezone, i Marin i ja trudili smo se iskoristiti prilike "koje bi dobili od Stivija" ali prije svega bilo je zadovoljstvo biti dio tog Zameta.

Dino, nakon prve zajedničke sezone Stivi je otišao u PPD Zagreb (sve ostalo je povijest), Marin Đurica i ti postajete vratarski dvojac Zameta. "Borba za jednicu" je bila velika?

- Prije svega želim istaknuti da smo Marin i ja veliki prijatelji. Dakako da smo si bili velika konkurencija ali jedan drugome smo maksimalno pomagali i bili podrška. To nas je svakako ojačalo i danas smo obojica tu gdje jesmo, zadovoljni do sada ostvarenim i motivirani za više i dalje.

                                              

Sljedećih nekoliko sezona pod trenerom Miškovićem i Valterom Matoševićem bile su uspješne za tebe. Svake godine bio si u top 3 golmana Premier lige i po broju obrana i po statistici. Vrtio si se oko 35% što za momka od 20 i nešto sitno je fenomenalno. Zasluge trenera ili nešto drugo?

- Da, definitivno me rad s Valterom odredio. Njegovo iskustvo i znanje uz brojne savjete, za moju karijeru su neprocjenjivi i zauvijek ću mu biti zahvalan što je uz trenera Miškovića vjerovao u mene i što su dali mi priliku da budem prvi golman.

Vrhunske brojke i nešto lošija situacija u Zametu "uzrok" su tvog prvog odlaska iz rodne Rijeke i prelazak u Umag. Tu dolaziš pod pasku glavnog trenera Borisa Lisice i trenera vratara Zorana Srebrnića. Prva sezona bila je dobra, klub se plasirao u hrvatsku Ligu za prvaka, držao si svojih uobičajenih 35%. Komentar..?

- U Umag sam došao i nisam požalio. Treniramo 8-9 puta tjedno od čega su 3-4 treninga formirana isključivo za vratare. Zoran Srebrnić je odličan psiholog i motivator, i uz naporan rad rezultati su vidljivi. Također, ujutro dodatno radim i s glavnim trenerom Lisicom. Tu prenstveno mislim na rad s teniskim lopticama, medicinkama, laserima i svakako video analizama protivničkih igrača.

                                             

Očigledno je da rad, trud i zalaganje imaju učinak. Statistika je neumoljiva i govori da si ove sezone na rekordnom učinku, 45% obranjenih udaraca uz prosjek od 15 lopti. Kolika je zasluga obrambenog rada i momčadske igre?

- Zasluga je ogromna. U odnosu na prošlu godinu nismo puno promijenili momčad i to se vidi.

- Nažalost, sezona nam je obilježena konstantnim ozljedama bitnih igrača i ostaje žal da još niti jednom nismo bili kompletni jer sam siguran da bi učinak svakog od nas ali prvenstveno kluba bio još veći. 

- Svi suigrači su prije svega odlični ljudi i sportaši i zajednička želja i cilj nam je ući u hrvatsku Ligu za prvaka kao i F4 hrvatskog kupa.

Na putu tim željama večeras stoji RK Dubrava predvođena Vladom Šolom i Davorom Dominikovićem. Dvorana Stella Maris u 19h očekuje derbi Premijer lige. Par riječi o protivniku...

- Dubrava je uvijek odlična momčad. U odnosu na prošlu sezonu otišlo im je dosta igrača ali uvijek imaju 16 podjednakih igrača, igraju brz rukomet i u Umagu pružaju svoj maksimum. Na nama je da zaustavimo njihovu tranziciju, brzi centar i da maksimalno spriječimo njihovu kontru.

                                             

- Uz naše navijače, trud i zalaganje očekujem da to uspijemo i da osiguramo nova dva boda za svoj klub.

Vratari su poznati kao "čudaci" i sigurno imaju drugačiju pripremu od ostalih igrača. Mir u glavi je ključan pa nam reci kako inače puniš baterije i što te posebno opušta?

- Svaki svoj slobodan trenutak volim provesti u šetnji u kojoj mi redovito društvo prave djevojka i moj najbolji prijatelj, pas Branko. :)

                                             

Za sam kraj ima li nešto da smo zaboravili, da posebno želiš istaknuti?

- Ima i hvala na prilici da to kažem. Želim se najiskrenije zahvaliti djevojci, bratu i ocu na svoj pažnji i podršci koju mi pružaju u životu, posebno u rukometu kako bih uspio ispuniti sve svoje zacrtane ciljeve.

Dino, koji su tvoji ciljevi?

- Moji sportski ciljevi su igrat EHF Ligu prvaka i biti član Hrvatske rukometne reprezentacije.

Želimo ti da ispuniš sve svoje ciljeve i da nastaviš braniti u životnoj formi. Hvala ti na razgovoru za Mago di Umago i sretno!

- Hvala vama i veliki pozdrav čitateljima portala!

 

Foto: Dino Slavić privatna zbirka / MRK Umag FB  

 

OGLAS