OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

U SRCU NJEMAČKE BEZ NIJEMACA

11.06.2018.

Autor: Arijan Udovičić, rukometaš i student novinarstva


Kada vam netko kaže da se Final 4 ovogodišnje Lige prvaka odigrao bez klubova kao što su Kiel, Barcelona, Vezsprem, Kielce, Flensburg i ostali zapitate se kako je izgledao taj Final 4 i tko je to uopće gledao. Nadam se da su ga gledali svi a oni koji nisu, puno toga su propustili.

Iako su svi rukometni poznavatelji očekivali da ćemo gledati nadmetanje "petrodolarskih“ momčadi u finalu i ove godine nam je Lanxess Arena pokazala da tko se u njoj nađe tamo nije slučajno. Prvo polufinale pokazalo nam je da ipak ti 'dolari ne znače ništa ukoliko nemate tim.

Nantes koji je na završnom turniru igrao najljepši rukomet održao je sat predavanja o rukometnoj igri svojevrsnom All – Star Teamu u današnjem rukometu. Iako je umalo PSG sve preokrenuo u svoju korist na kraju utakmice sreća je još jednom pokazala da prati hrabre i Nantes je zasluženo postao prvi finalist.

U drugom polufinalu Vardar je promašivao previše zicera a po prvi put Gonzalez je i taktički nadmudren. Negdje sam pročitao izjave dvojice hrvatskih "Makenodaca" Cindrića i Karačića koje su izgledale i zvučale najmanje rečeno bahate i neprimjerene. Naime, Karačić je izjavio: "Mi igramo na razini gdje Final 4 ne bi bio Final 4 bez Vardara." Njegov suigrač Luka Cindrić rekao je da poznaju akcije Montpelliera bolje nego oni sami.

Neki će reći karma a ja kažem – Patrick Canayer. Montpellier je pokazao zašto se bori za naslov francuskog prvaka a ostaje pitanje zašto takva momčad Ligu prvaka igra u skupini D koju nitko ne gleda pa onda kada izbace Barcelonu i Flensburg na putu do Final 4 svi je smatraju teškim "underdogom" i totalno zaluđeno već potpisuju finale "petrodolara".

Već nakon polufinala bilo je jasno da je pobijedio rukomet. Šeici i Rusi razbijaju glave i pitaju se koliko još novaca moraju uložiti da bi došli rame uz rame sa velikim europskim klubovima, a istinski zaljubljenici u rukomet željno očekuju nedjelju da gledaju finale bez velikih imena.

I tako dok Karabatić, Hansen, Cindrić, Karačić i društvo igraju utakmicu bez nekog smisla koju nisam ni pogledao u 18:00 počinjao je spektakl. Kada god vam netko govori kako je nepravedno što se Final 4 muške Lige prvaka igra uvijek u istom gradu pokažite mu snimku par trenutaka prije izlaska igrača na teren.

U srcu Njemačke bez Nijemaca - francuska atmosfera. Do posljednjeg mjesta ispunjena dvorana bez baklji, vrijeđanja, neprihvatljivih obilježja….

Nezamislivo, zar ne?

Uz tonove Marseljeze koju su zajedno pjevali navijači Nantesa i Montpelliera opet je pobijedio rukomet.

Također, kada vam netko kaže da se neće roditi golmani kao Omeyer pokažite im Gerrada i Dumoulina. Kada vam netko kaže da ne postoje više pivoti kao Sorhaindo pokažite im Fabregasa i Tournata a kada vas netko pita da im pokažete klasu pokažite im Guigoua i Lazarova.

Svi oni koji već godinama najavljuju kraj francuske dominacije u teškoj su zabludi. Francuske uspjehe ne ostvaruju generacije i igrači nego sustav a sada smo te sustave vidjeli na djelu.

I za kraj poruka za sve nas "Balkance"…. nedavno je komentator HRT-a izjavio da su od 2003., kada je Montpellier posljednji put osvojio Ligu prvaka, dva čovjeka i dan danas u tom klubu - 36-godišnje lijevo krilo Michael Guigou i trener Patrick Canayer. Poruka je to za sve oni koji škartiraju "stare" igrače i za sve one koji mijenjaju trenere kao na pokretnoj traki.

Foto: Montpellier Handball Twitter

OGLAS