OGLAS

Faceboook Tweeter RSS

Utjecaj fizičke aktivnosti na cjelokupno ljudsko zdravlje

16.08.2016.

Autor: Rino Podreka

- Zdravlje se najčešće povezuje s medicinom, koja često ne pristupa prevenciji ili liječenju imajući na umu cijelovitost tijela. Iako se veze između određenih bolesti i fizičke (ne)aktivnosti potvrđuju raznim studijama i istraživanjima sve češće, vježbanje kao takvo i dalje je najmanje iskorištena preventiva bolesti koja postoji. Situacija koja nastaje rezultat je više faktora, od farmaceutske industrije do lijenosti pojedinca, i mi na njih ne možemo utjecati, no možemo upoznati i educirati ljude te ih na taj način potaknuti da počnu promišljati o svome zdravlju.

Ljudsko je tijelo gotovo savršen mehanizam koji uvijek teži balansu, harmoniji, međutim, kada mu je to onemogućeno, bilo stresom, lošom prehranom ili manjkom tjelesne aktivnosti javljaju se problemi. Već smo naveli primjere stanja i bolesti uzrokovanih manjkom aktivnosti, sada ćemo malo detaljnije razraditi tu tematiku. 

Za vrijeme tjelesne aktivnosti u tijelu se događa niz biokemijskih procesa koji obuhvaćaju sve tjelesne sustave. Neke od tih procesa možemo promatrati na primjeru mozga. Dr. Charles Hillman objavio je studiju o utjecaju hodanja na pokretnoj traci u odnosu na kognitivne procese i akademski uspjeh kod djece. Za potrebe studije obavljeno je snimanje mozga sudionika magnetnom rezonancom gdje je vidiljivo da se nakon 20 minuta hodanja na pokretnoj traci uz 60% maksimalnog broja otkucaja srca aktivnost mozga povećala. Sudionici studije pokazali su bolje rezultate na testovima nakon hodanja na traci, u odnosu na rezultate koji su ostvarili dok su im tijela bila u mirovanju. Rezultati studije pokazuju nam koliko aerobno vježbanje srednjeg intenziteta može imati veliki utjecaj na mozak, i sukladno time, omogućiti postizanje boljih akademskih rezultata. S time možemo zaključiti da vježbanje utječe na procese koji pomažu održavanju kognitivnog zdravlja neophodno je za održavanje zdravog mozga.

Za vrijeme vježbanja u mozgu se odvija nekoliko procesa. Početak tjelesne aktivnosti mozak prepoznaje kao stres zbog porasti krvnog tlaka, kao reakciju na to otpušta BDNF (brain-deliverd neurotrophic factor) koji štiti i obnavlja neurone. U studiji BDNF pomaže ispitanicima da ostvare bolje rezultate na testovima, međutim i sportaši imaju koristi od njega budući da pomaže umu da se „razbistri“ te nastupa osjećaj lakoće, kognitivne sposobnosti su poboljšane, lakše se pamte nove informacije te se poboljšava raspoloženje. Istraživanja su pokazala da se razine BDNF-a za vrijeme mirovanja mogu trajno povećati čestim vježbanjem. Manjak BDNF-a povezuje se sa pojavom depresije, dok vježbanje poništava pad BDNF-a i služi kao „buffer“(najbolji i najbrži način) protiv bolesti povezanih sa stresom.

Za vrijeme vježbanja kao odgovor na povećanje srčane frekvencije luči se kortizol – tzv. „hormon stresa“, međutim, lučenje kortizola za vrijeme vježbanja ne dovodi do trajnog povećanja kortizola u organizmu (što bi moglo predstavljati problem, budući da kortizol u velikim količinama ima neurotoksično djelovanje). Vježbanje je također povezano sa osjećajem kratkotrajne euforije koja se popularno naziva „runner's high“. Tri su tvari koje se povezuju s tim osjećajem; beta feniletilamin (PEA), beta endorfin i anandamid. Beta feniletilamin na organizam djeluje slično kao amfetamin. Trideset minuta srednjeg do visokog intenziteta vježbanja mogu znatno povećati količinu beta feniletilamina u organizmu. Beta endorfin još nazivaju i „endogenim morfijem“, on djeluje kao anelgetik i ostvaruje osjećaj euforije. Anandamid je endogeni kanabinoid neurotransmiter koji se veže za kanabioidne receptore u mozgu. Najviše se luči za vrijeme vježbanja srednjeg intenziteta (70-80% Fsmax).

Osim dobrog raspoloženja i boljeg pamćenja dobrobiti fizičke aktivnosti vidimo kod preventive određenih bolesti – pogotovo bolesti srca i mozga, te kod održavanja normalne tjelesne težine. Kako su u brojnim zemljama kardiovaskularne bolesti, uz moždani udar,  primarni uzrok smrtnosti, vršena su brojna istraživanja u cilju objašnjavanja veze između srčanih bolesti i sedentarnog načina života.  

Tjelesna se aktivnost pokazala vitalnom kod sprečavanja koronarne bolesti srca. Koronarnu bolest srca karakterizira smanjen protok krvi kroz srčane arterije, najčešći uzrok tome je ateroskleroza. Posljedica toga je koronarna insufijencija gdje srčani mišić dobiva nedovoljno kisika.

Oblici koronarne bolesti srca su stabilna angina pectoris, akutni koronarni sindrom (nestabilna angina pectoris i akutni infarkt miokarda), iznenadna srčana smrt, srčana insuficijencija, aritmija i asimptotička koronarna bolest srca. Rizik od oboljevanja veći je za 30 do 50 % kod neaktivnih osoba u odnosu na umjereno aktivne osobe.

Provedena istraživanja (Tegos i dr., 2001; Giannuzzi, Mezzani, Saner, Björnstad, Fioretti, Mendes i dr., 2003) pokazuju da se rizik od koronarne bolesti srca može znatno smanjiti povećanjem tjelesne aktivnosti. Ona također blagotvorno djeluje na mehanizme koji smanjuju rizik od oboljenja. Kohl (2001.) mjeri preporučenu „dozu“ tjelesne aktivnosti koja dokazano smanjuje rizik oboljevanja od srčanih bolesti – minimalno 30 minuta vježbanja srednjeg intenziteta više puta tjedno.

 

foto: Mago di Umago

OGLAS